Letjelica Helios razvijena je u sklopu NASA-inog programa ERAST kao četvrta i posljednja letjelica na solarne i gorivne članke. Helios su razvili za potrebe istraživanja i snimanja atmosfere, ali i u komunikacijske svrhe. Solarni članci postavljeni su na gornju površina krila raspona 76 m. Solarne ćelije koristile bi se za napajanje električnih motora i podsustava tokom dana, a preko noći bi se koristila modificirana komercijalna vodikova baterija.
Razvili su dvije letjelice. Prva je bila namijenjena za velike visine, preko 30 000 m. Druga letjelica bila je projektirana za duge letove, točnije letove od najmanje jednog dana. Helios prototip je godine 2001. dosegnuo visinu od 29.254 m. Dvije godine nakon letjelica se srušila. Taj dan se dizao vrlo sporo jer su oblaci zaklanjali sunce.
Sve detalje o bespilotnoj letjelici HELIOS pročitajte na linku: https://hr.wikipedia.org/wiki/Sun%C4%8Deva_bespilotna_letjelica_Helios
